03 February 2008

Blog osmi (II dio)

E tek nakon mucnina nastupio je divan period uzivanja u trudnoci, cak ponekad i zaboravim da sam trudna pa se tako i ponasam, ali ubrzo usporim i vratim na predhodni ritam.
Dok se odmaram cesto zamisljam kako ce to izgledati kada se porodim, kako cu ih dojiti, kako cu ih izvoditi i nekako ne vidim jasno kako cu se moci u svemu tome organizovati, a onda samo pomislim na zene koje imaju trojke ili cetvorke, i bude mi jasno da sve to ide samo od sebe, kad one mogu valjda cu moci i ja.
Pocela sam i da idem u skolu za trudnice, ali samo jednom nedeljno, jer je skola u Danilovgradu, a i te vjezbe koje rade taj drugi dan imamo narezane na cd-u. Ja idem petkom i tada dolaze doktori i drze predavanja posle kojih mi postavljamo pitanja a oni odgovaraju. Bas mi prija to druzenje sa drugim trudnicama i raspitivanje o tome kad je kome termin, koliko se ko udebljao, djecak ili djevojcica...
Ostali dani mi dosta sporo prolaze, ali rijetko sam neraspolozena i trudim se da se ne nerviram oko gluposti. Tesko mi pada sto malo vremena provodim sa muzem, posebno sada kada po skoro cijeli dan nismo zajedno. Pokusavam da ga razumijem, ovo je sada pocetak, zaposlio je decka koji ne umije jos da radi bez njegove pomoci, tako da dva posla obavlja...
Nadam se samo da ce ubrzo uspjeti da se orgasnizuje i zaposli jos nekoga ko ce znati da radi pa da se i on na nekoga moze osloniti i imati malo vise vremena.
Prije par dana sam bila na ultrazvulu i dr je rekao za jednu bebu da je musko, a drugoj nije mogao vidjeti pol, a obzirom da sam sanjala imena Petar je potvrdjen i ostaje da vidimo da li je drugo Dusan ili cemo smisljati neko zensko ime.
Ovaj osmi blog malo ispade suvoparan, ali namijenjen je onima koji su u nekoj slicnoj situaciji kao sto je moja- 6.god. braka, uporno trazenje uzroka neplodnosti, raznorazne nemarnosti doktora, kopanje informacija po internetu...a onda vantjelesna i scekivanje u kojem su minuti kao godine...jos ja sam imala srecu da iz prve uspije, a oni koji nisu, kako je njima ja ni da zamism ne mogu...