Blog dvanaesti

Puno je vremena proslo, a ja sam i dalje bez snage da pisem...
Za svo ovo vrijeme desio se i najsrecniji i najtuzniji period u mome zivotu. Jedna je majka ostala, a jedna je otisla... Jedna mi se od najsjajnijih svijeca ugasila...Utjehe moje dvije uspijevaju da mi osmijeh izmame, a ja sam tuzna i dalje, i do naseg susreta ces mi nedostajati Mila moja, najdraza moja Mamice... Zajedno smo se borile i izborile za moju djecu, Ti si bila pored mene kad sam radila Betu, kad smo se stisle jedna uz drugu i plakale od srece...Ti si bila tu kada me je trudnicka depresija rasturala, kada si mi trebala uvijek si bila tu. Sjutra, moja najdraza, radovacu se zbog tebe jer ces nakon 40 dana lutanja opet pogledati u lice svoga Gospoda i On ce te primiti u svoje narucje. Pocivaj mi u miru moja dobra,tiha mamice...